DORA SESAR I DEJAN MARINOVIĆ

Teški su ovo dani, vjerojatno najteži što su naše generacije doživjele. Već je par mjeseci prisutan ovaj početak kraja, ali tako tipično, ignorirali smo. “Nije kod nas”, “daleko je to”, “neće nama”, “neće bit dok smo mi živi”. Evo nas sada tu. Svaki dan sve bliže i bliže. Svakim korakom sve dublje u ovoj jami. Koliko god nam je svima trenutno teško, koliko god je našim domovima zavladao strah, kao i uvijek, i u ovom možemo pokušati gledati pozitivniju stranu priče, koliko god se teško činilo. Na kraju, jedino nam i preostaje pokušaj pozitive, jer negativom i strahom samo hranimo ovog protivnika. Prvenstveno, drago mi je vidjeti da u ovim teškim okolnostima ljudi pokazuju najhumanije dijelove sebe. Drago mi je vidjeti da si međusobno pomažemo, da se brinemo jedni o drugima, a posebno da se brinemo o našim starijima, kojima smo sada najpotrebniji. Možda nam ova kriza posluži da iz nje izađemo bolji, ispunjeniji ljubavlju. Nadam se da ćemo kad ovo prođe (nadam se što prije) zadržati ove osobine, da ćemo si pomagati, da ćemo zvati svoje bližnje da vidimo kako su, da ćemo se družiti više nego ikada, da ćemo svima koji nam fale govoriti da nam fale, da ćemo svima koje volimo govoriti da ih volimo, da ćemo iskorištavati svaki trenutak koji možemo provesti zajedno, da ćemo uživati u svakoj zraci sunca, u svakoj boji cvijeća, u mirisu svakog vala.

Nadam se da ćemo više cijeniti život. Također se nadam da će nam ova kriza poslužiti i da preispitamo naše postupke i naše ponašanje prema majci prirodi. Od kada je počela kriza s korona virusom, razina zagađenja se znatno smanjila nad svim kontinentima.

Nakon samo par tjedana bez turista, venecijanski kanali su čisti, u njima plivaju ribice, delfini, labudi. Nakon dugo vremena u velikim se gradovima čuje pjev ptica, a noću se vide zvijezde. Zar smo mi ljudi toliko štetni ovome planetu? Zar je toliko teško živjeti u skladu s prirodom? Zar nam je trebala jedna ovakva tragedija, da shvatimo koliko štete zapravo pravimo, kako prirodi, tako i drugim živim bićima koji uz nas žive na Zemlji? Zemlja nas odavno vuče za rukav, zove nas, govori da nije dobro, da treba pomoć. Mi ne čujemo. Ne slušamo.

Čujemo samo zvuk novčanica u džepu, samo zvuk strojeva s kojima “napredujemo”. A ne napredujemo nigdje. Naš nam planet umire, a mi smo glavni krivci. Nadam se da ćemo iskoristiti ovo teško vrijeme da barem iz njega izvučemo nešto pozitivno.


Nadam se da ćemo razmisliti, tisuću puta ako treba, barem sada imamo vremena, o našim postupcima. Nadam se da ćemo iz ovoga izaći drugačiji i bolji. Da ćemo širiti ljubav prema svim ljudima, prema prirodi, prema životinjama (koje nisu stvari, nisu tu radi nas, nisu tu za naš užitak u jelu, nisu tu da budu naš kaput).
Teški su trenuci uvijek prekretnica u životu čovjeka. Neka i ovaj bude naša prekretnica. Počnimo od početka naš odnos sa Zemljom i sa svim živim bićima. Izgradimo bolju budućnost za nas, i za sve one koji će doći iza nas. Budućnost punu ljubavi.

Dora Sesar

Nalazimo se u teškom vremenu, trenutna situacija nije tako bezazlena kao što neki misle. Ovo je, po meni u mojih 26 godina života, najčudnije stanje koje se odvija na globalnoj razini i smatram da je mnogo veće od samog virusa i svih teorija zavjere. Volio bih da ovo bude turning point, volio bih da pogledamo svi duboko u sebe i pokušamo shvatiti šta smo to radili čitav život do ovog momenta što je potpomoglo svemu ovome što se trenutno dešava. Jer mnogi žele promjenu i nešto bolje, a malo ko ima hrabrosti da pogleda u sebe. Promjena će tek onda nastati, a ja svoju priču započinjem na ovaj način...

Dejan Marinović

Zapratite Dejanov rad na slijedećem linku:

YouTube: https://www.youtube.com/channel/UC2y6PnPZJgkpty_ZD3tbRMA