MARINA MILIČEVIĆ: Živjela sam život “sto na sat”, rak me usporio, natjerao da razmislim ko sam ja ustvari

UREDNICA:Belma Skopljaković

1. Ćao, Marina! Na svome blogu si se predstavila kao "26-ogodišnja djevojka zaljubljena u život". Pošto te poznajem lično, ja bih te predstavila kao "vrlo empatičnu i pristupačnu djevojku kojoj je nasmijani izraz lica zaštitni znak". Ali za čitaoce Bellspiration bloga i one koji te ne poznaju, možeš li opisati ko je Marina i čime se ona bavi?

Zdravo, Belma! Prije svega, hvala ti što sam dio tvoje Bellspiration priče. Upravo tako, ja sam Marina, 26-ogodišnja djevojka kojoj je osmijeh zaštitni znak. Magistrirala sam na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za računarstvo i informatiku. Trenutno radim kao Web Developer u Kliki, te kao asistent na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu na trećoj i petoj godini. Zaljubljena sam u život, u slobodno vrijeme pišem, treniram, izlazim i putujem. Do sad sam posjetila 24 zemlje. Jednog dana ću obići svijet. U posljednje vrijeme pišem blog https://boliglavamala.blogspot.com/, gdje pričajući svoju životnu priču nastojim inspirisati ili navesti nekog na neku vrstu pozitivne promjene.

2. Ti si nedavno napravila blog pod nazivom "Boli glava mala" u kojem pricaš o svom iskustvu "tumor s dijagnozom kojoj je prosjek života godina i četiri mjeseca". Na svu sreću, na posljednjim provjerama, tumor se smanjio 80% :) 
Doktor postavlja dijagnozu, ali mi biramo hocemo li povjerovati u nju ili kreirati svoju, jer "Rak je bolest današnjice" - ali rak je zapravo samo posljedica, posljednji alarm za promjenu svega onoga što truje našu psihu. 
Kakav je tvoj stav povodom ovakvih izjava? Možeš li podijeliti s nama svoje iskustvo iz perspektive "Rak je prije svega psihička bolest"? Šta je stvarni uzrok bolesti?

Mislim da je rak posljednji pokušaj tijela da spasi vlastiti život, manifestacija dubljih skrivenih bolesti s kojim godinama živimo. U mom slučaju, rak je to zaustavio i natjerao me da se prema sebi počnem odnositi s poštovanjem. Živjela sam život “sto na sat”, rak me usporio, natjerao da razmislim ko sam ja ustvari. Jeste li sebe nekad u životu podcjenjivali, jeste li se ponašali autodestruktivno, jeste li se sekirali oko nebitnih stvari? Mislim da jeste. Najvažnije je razlikovati važno od nevažnog, jer je tu granica između bolesti i zdravlja. Ja sam to dvoje, vjerovatno, pomiješala, zato se liječim. I ključ za izlječenje jeste u psihi. Nakon što mi je dijagnosticiran tumor u martu prošle godine, svašta sam prošla. Ali da me neko pita, bi li ponovo, da, sve bih ponovo. Jer zbog svega toga što je bilo, ja sam ovo danas.

3. Cover na tvom blogu sadrži izreku "Sve što želiš je na drugoj strani straha". Ali kada se neko bori za vlastiti život, to poprima potpuno novu dimenziju. Marina, za sve one koji vode iste ili slične bitke, kako prevladati strah u ovakvim situacijama? Kako postaviti način razmišljanja, biti hrabar i preći na drugu stranu - stranu života?

Bilo me je užasno strah. Sve vam se promijeni u trenutku. Mislite da više nemate ništa, a toliko je stvari ostalo koje želite da uradite. Otvorila sam wikipediu da vidim šta kaže za moju dijagnozu. To je bio prvi i posljednji put da sam čitala statistiku preživljavanja. Ja nisam statistika. I to je prvi korak ka pobijeđivanju straha. Ja želim i ja mogu, tačnije moram. Pustite šta internet piše i pustite šta drugi kažu, vi sebe najbolje poznajete. Nisam željela priznati da sam bolesna. Priznanje i prihvatanje dijagnoze je prvi znak da se više ne bojite. Onog trenutka kad pobijedite strah, počinjete ostvarivati ono što želite. Strah je najveća kočnica. Onog momenta kad sam postala psihički bolja, postala sam i fizički. Željela sam živjeti kako ja želim, pa do kad god, tako sam rekla. Nije kraj kad dodje kraj, kraj kad pustite kraju da vas odvede. I eto, mogu reći da sam skoro uspjela, tačnije uspjeli, ja i svi ljudi oko mene. Nema ništa bez prijatelja, oni su vjetar u leđa, a ja imam najbolje.

4. U jednom od svojih blogova si napisala "Onda kada misliš da imaš sve, mladost, godine, završen fakultet, dobro plaćen posao, svoj stan, onda kada misliš da si obezbjedio skoro sve, shvatiš da nemaš ništa." 
Možeš li podijeliti s nama svoju definiciju uspjeha? Šta za tebe znači biti istinski sretan? 

Nije mi više uspjeh povezan sa statusom i novcem, nekad je bio, više nije. Naravno, to ne znači da neću raditi, težiti višem i nastojati ostvariti svoje snove. Ali, najveći uspjeh je biti zdrav, zajedno sa ljudima oko sebe, i sretan. Kad me neko pita šta da radi u nekoj situaciji, ja samo pitam: “Jesi li sretan?” Taj odgovor je odgovor na sva pitanja koja postavljaš. Najsretnija sam kad mi neko kaže da ga je moja priča podigla i motivisala, sretna sam onda kad mi student kaže da najviše voli doći na moje vježbe, jer su pozitivne. Valjda treba da ti se desi nešto krupno da shvatiš da život čine male stvari, to tako ide.

5. Nakon svega što si prošla, vjerujem da si mnogo naučila i da mnogo toga imaš prenijeti ljudima, zbog čega si i napravila blog "Boli glava mala". Zamolila bih te da sada ovdje, za sve one koji budu čitali, izneseš svoje najvažnije pouke koje si izvukla iz ove životno vrijedne bitke? Koja je tvoja poruka za sve nas, bilo sa dijagnozom ili bez?

Volite život i živite ga kako želite. Nikad se nikom ne objašnjavajte, osim sebi. Najteža dijagnoza je ona “šta će drugi reći”, od nje se ne oporavlja. Nek vam pitanje: “Jesam li sretan?” bude odgovor na sva vaša druga pitanja.

6. Na kraju, želim da ti zahvalim od srca što pričaš o svome iskustvu sa bolesti jer ZNAM da je mnogima potrebno da znaju da nisu sami u ovim bitkama! 
Hvala za intervju, šaljem ti ljubav i podršku <3

Hvala ti Belma na pozivu. Želim da moja priča dođe do što većeg broja ljudi koji vode istu ili sličnu bitku.