Bellspiration

Teški su ovo dani, vjerojatno najteži što su naše generacije doživjele. Već je par mjeseci prisutan ovaj početak kraja, ali tako tipično, ignorirali smo. “Nije kod nas”, “daleko je to”, “neće nama”, “neće bit dok smo mi živi”. Evo nas sada tu. Svaki dan sve bliže i bliže. Svakim korakom sve dublje u ovoj jami. Koliko god nam je svima trenutno teško, koliko god je našim domovima zavladao strah, kao i uvijek, i u ovom možemo pokušati gledati pozitivniju stranu priče, koliko god se teško činilo. Na kraju, jedino nam i preostaje pokušaj pozitive, jer negativom i strahom samo hranimo ovog protivnika. Prvenstveno, drago mi je vidjeti da u ovim teškim okolnostima ljudi pokazuju najhumanije dijelove sebe. Drago mi je vidjeti da si međusobno pomažemo, da se brinemo jedni o drugima, a posebno da se brinemo o našim starijima, kojima smo sada najpotrebniji. Možda nam ova kriza posluži da iz nje izađemo bolji, ispunjeniji ljubavlju. Nadam se da ćemo kad ovo prođe (nadam se što prije) zadržati ov

    Nemaju svi naši prijatelji i prijateljice dobre namjere prema nama. Neki od njih su toliko toksični da je najbolje da se odmah od njih distanciramo. Predstavljam vam 7 indicija gdje možete razlikovati toksičnu osobu od osobe koja vam je zapravo pravi prijatelj/prijateljica.       1.       Uvijek se moraš bojati da će se naljutiti Šta god da kažeš, uradiš ili predložiš- uvijek se moraš plašiti da ćeš dobiti kritiku i vremenom stvaraš kod sebe grižnju savjest da nisi dobar drug ili drugarica. Moraš im se stalno pravdati, objašnjavati i opet u svakoj tvojoj radnji pronađu nešto loše. Vremenom se plašiš njihove reakcije. Ako se ne možete taj dan vidjeti za koji ste se dogovorili- očekujte veliki napad od toksične osobe i vjerovatno će navesti razloge kako su oni taj dan odgodili svoje obaveze da bi se sa vama vidjeli. Važno je napomenuti ovdje: nisu imali druge obaveze taj dan, nego jednostavno su vas zvali da se vidite kako bi popunili svoje vrijeme ili iskoristili dan da

Autorica: Nela Banjic Da li smo dobro shvatili šta znači samopuzdanje? Često kada čujemo da neko kaže „on/ona je puna samopuzdanja“ nas odmah nekako asocira na negativnu stranu i prođe nam odmah pomisao da je to neko ko je „pun sebe“, da u središte svega stavlja svoje sopstveno ja i samo svoje koristi. Ali zašto smo tako lijep pojam pretvorili u tako nešto negativno? Možda bi bilo najbolje da se prisjetimo šta je to uopšte samopouzdanje i da tokom čitanja osvijestimo da je to zapravo nešto što nam je veoma korisno u životu, samo je bitno osvijetiti to područje koje svi nosimo u sebi. Prvo ću napisati jednu rečenicu koja će Vam donijeti olakšanje: Samopouzdanje nije UROĐENO, nego se TRENIRA! Da, trenira se. Dakle, mi sami smo odgovorni koliko imamo samopouzdanja i najljepše od svega je što ova rečenica može odmah da ukloni sve prepreke koje ste do sada imali. Samopouzdanje nije „Najbolja sam! Mogu da radim i da se ponašam kako želim i baš me briga kako se drugi osje

Autor: Ahmed Osmanović  U posljednje vrijeme u našem društvu sve više možemo primjetimo manjak pozitive. Narod uglavnom ima lošu sliku o svemu i svačemu. Da li je to stvar mentaliteta ili stvar nečeg drugog, ne znam, ali da se trebamo mijenjati, trebamo. Uvijek sebi postavim mnoštvo pitanja svaki put kada vidim da pojedinac ili društvo ispoljava negativu. A bit ću iskren, zaista bih mogao reći da to vidim veoma često. Zašto nam sve smeta? - Nije moguće da nam zaista sve smeta i da to baš uvijek moramo izbaciti iz sebe.Obično kada bih pročitao nešto na internetu, obasuto je negativnim komentarima. Da li to uvijek žurimo u saobraćaju da nas obična greška početnika može izbaciti iz takta i iznervirati? Razgovori u društvu se uglavnom baziraju na ogovaranje, kritikovanje i jadanje. Razumijem da živimo u državi koja nam ne pruža normalne uslove za život i prvi sam od tih koji želi promjene na bolje. Ali moramo li uvijek biti negativni i pesimistični? Mislim da je jedan od pro

Kako zaštiti djecu na internetu – vrag je odnio šalu Autorica: Belma Skopljaković Ovih dana se susrećem sa jednim izazovom na facebooku, za koji mogu reći da je fenomen jer sam na pomenutoj društvenoj mreži od 2009. godine i nikad mi se prije nije desilo ništa slično, kada sam u dva-tri dana dobila oko 2000 zahtjeva za prijateljstvo. Otkud to, kako, zašto, gdje su me pronašli jer rijetko sa kojom od tih osoba imam zajedničkih prijatelja? Ali, eto, desilo se. Ja sam objavila nekoliko poruka tih osoba, kao što možete vidjeti na screenshot ovima koje ću ubaciti u članak i to me inspirisalo da napišem ovaj članak jer sam se sjetila djece i maloljetnika, naivnih dječaka i djevojčica koji možda stupe u kontakt s tim nepoznatim licima. Ovaj članak pišem za svu djecu u čast njihove zaštite na internetu, jer je vrag odnio šalu. Pošto sam ja aktivna i na instagram društvenoj mreži, podijelila sam nekoliko inbox poruka od tih ljudi. Ne moram spominjati da je tu bilo i ne

Autor:  Božo Vukojević, bacc.psych. M.Sc. Psychology in Sports and Exercise Deutsche Sporthochschule Köln Kontakt informacije možete pronaći na slijedećem: LinkedIn -  Božo Vukojević Dragi čitatelju, prije svega, Kako si? Ovo osobno pitanje (nemoj mi zamjeriti na "ti") često čujemo kao poštapalicu u razgovoru, a rijetko čujemo iskreni odgovor. Ako nas boli zub, znamo točno kako prepoznati i izraziti emociju boli, opisati ju, kome se obratiti i što učiniti jer ako to ne uradimo, svjesni smo mogućih posljedica - produljenje trajanja boli, proširenje neugodnog osjećaja na susjedne zube i meso te mogući gubitak zuba. No, što kada je u pitanju baba roga zvana mentalni problem? Kao sportski psiholog često naglašavam definiciju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) kako zdravlje nije samo odsustvo bolesti i iznemoglosti, već je to stanje koje obuhvaća fizičko, psihičko i socijalno blagostanje. Nerijetko se događa da probleme takve prirode i popratne emoci