JESSICA VUK: Ovdje sam upoznala ljubav svog života, a uskoro ćemo postati malo veća porodica :)

UREDNICA:Belma Skopljaković

1.Predstavi nam se ukratko!
Ja sam Jessica Vuk. Rođena sam u Kaliforniji i tamo su mi roditelji, brat i sestra. Prije 8 godina sam došla da živim u Bosni. Udata sam već 5 godina i trudna sam! Radim za jednu organizaciju, zove se Evanđeosko Udruženje Studenata (EUS). EUS je organizacija koja nastoji da promoviše dobre vrijednosti za cijelo društvo. Super je imati posao koji ima svrhu i koji može pozitivno uticati na ljude.

2. Ti si dokaz da ljubav pobjeđuje sve granice. Rođena si u Americi, a sada živiš u BiH. Kada si upoznala Gorana i kako si odlučila da ostaneš živjeti ovdje?
Prvi put sam došla u Sarajevo preko fakulteta na mjesec dana i predavala sam engleski. Tada sam imala 20 godina, i stvarno sam zavoljela Bosnu i Hercegovinu. Ljudi su mi bili tako pristupačni, topli i druželjubivi. Fascinatno mi je bilo vidjeti tu snagu u ljudima koji su doživjeli toliko patnje i boli. Imala sam veliku želju da se vratim na duži vremenski period.

Završila sam fakultet i zaposlila sam se u jednoj crkvi u Kaliforniji da radim sa studentima na dvije godine. Ova crkva je imala dugogodišnju suradnju sa studentskom organizacijom u Albaniji. Organizovali smo put u Albaniju, za studente koji su željeli volontirati preko te studentske organizacije. Dok sam bila u Albaniji, direktor organzacije je rekao da traži uposlenike za ured u Sarajevu! Znala sam da to nije nikakva slučajnost i čim je moj ugovor s crkvom istekao, aplicirala sam da radim u organizaciji koja se zove EUS. I dan danas ja radim tu!

Već sam živjela dvije godine u Sarajevu prije nego što sam upoznala Gorana. Upoznala sam ga u Evanđeoskoj crkvi na Malti. Obzirom da smo i on i ja dosta aktivni u našoj crkvi, imali smo priliku da se dobro upoznamo kroz razne projekte i aktivnosti koje crkva nudi. Poslije nekog vremena, počeli smo se zabavljati i zaljubili smo se. U to vrijeme, ja sam već imala planove da se vratim u Ameriku i nisam bila sigurna šta da radim. Goran je stvarno bio pun razumijevanja i dao mi je slobodu da odlučim da li da ostanem ili da idem.

Kroz to vrijeme razmišljanja shvatila sam da želim da ostanem, prvenstveno radi sebe. Moj boravak u Sarajevu tako je pozitivno uticao na mene da sam osjećala da se mijenjam, da na neki način postajem bolja osoba. Jednostavno taj cijeli proces prilagođavanja tuđoj kulturi na mene je djelovao na takav način. Shvatila sam da od ovih ljudi i u ovom mjestu mogu naučiti još mnogo više. Naravno, imala sam želju da ostanem i radi Gorana! Međutim, znala sam da je jako bitno za našu vezu, i eventualno brak, da sama preuzmem odgovornost za svoju odluku. Sigurna sam da je to bio pravi potez za mene, i za nas dvoje.

Goran i ja stvarno imamo nadu za ovu zemlju i želimo uraditi sve što je do nas da doprinesemo toj boljoj budućnosti. Srećom, oboje radimo i možemo ostvariti egzistenciju ovdje. Da su nam uslovi drugačiji, možda bismo razmišljali drugačije. Ovako, život u Bosni i Hercegovini ima svoju čar i ljepotu.

3. Koliko hrabrosti je potrebno  da bi se donijela takva odluka?
Ne doživljavam sebe kao neku hrabru osobu, uopšte. Ali sam život je pun rizika. Bez rizika propuštamo najbolje i najljepše stvari koje možemo doživjeti na ovoj planeti. Priznajem da mi nije bilo jednostavno odlučiti da ostanem ovdje. Ali realna sam i znam da je život u Americi pun izazova i rizika, također. Nije poenta gdje živiš nego da slušaš sebe i uradiš ono što stvarno želiš i znaš je ispravno.

4. Nedostaje li ti Kalifornija i koje su najveće razlike u načinu života između BiH i SAD-a?
Naravno da mi nedostaje! Nedostaje mi porodica. Nedostaju mi sunčani dani . Ima dosta razlika između američkog i bosanskog načina života. Razlika koju najviše primijetim je gledanje na rad. U Americi, posao je glavna stvar u životu. Naravno da je pozitivno imati dobru radnu etiku i pošteno zaraditi svoju platu, ali mislim da Amerikanci zaista pretjeruju što se tiče posla. Zanemaraju svoje porodice, društvene živote, same sebe, itd... samo da bi uspjeli na poslu. Može se reći da Bosanci idu u drugu krajnost, ali ne smijem kritkovati ono što nije moje! Uglavnom dobro bi bilo naći neku sredinu.

5. Kada bi se vratila na početak, da li bi donijela istu odluku da preseliš u Bosnu i Hercegovinu?
Naravno da bih donijela istu odluku, sto posto! Kao što sam rekla, ovo iskustvo življenja u drugoj kulturi, učinilo me je boljom, potpunijom osobom. Naučila sam toliko pozitivnih stvari i promijenila sam se na bolje. Isto tako, ovdje sam upoznala ljubav svog života, a uskoro ćemo postati malo veća porodica

6. Šta misliš o današnjem stanju mladih i fali li mladima odvažnosti i hrabrosti?
Mislim da im najviše fali samopouzdanje i samosvijesnost. Kao što sam rekla prije, život je pun rizika. Ali kad ne znamo ko smo i šta mi stvarno želimo od života, onda nećemo skupiti hrabrost da iskoračimo. Previše se vremena i snage troši na razmišljanje šta će drugi misliti ili koliko lajkova se dobilo na instagramu! Da bi mladi imali više hrabrosti i odvažnosti, moraju sebi početi postavljati bitnija pitanja. Između ostalog, šta želim od života? Koja je moja svrha u životu? Kako mogu naći društvo koje će mi zaista pomoći da rastem i razvijam se kao osoba? Bez odgovora na ova osnovna pitanja, ne vjerujem da će mladi naći hrabrost da žive neki vrijedan i kvalitetan život.