BOŽO VUKOJEVIĆ: Upoznaj sebe kroz svoje temeljne psihološke potrebe i preuzmi odgovornost za djelovanje

Autor: 
Božo Vukojević, bacc.psych.
M.Sc. Psychology in Sports and Exercise
Deutsche Sporthochschule Köln

Kontakt informacije možete pronaći na slijedećem:
LinkedIn - Božo Vukojević


Dragi čitatelju,
prije svega,

Kako si?

Ovo osobno pitanje (nemoj mi zamjeriti na "ti") često čujemo kao poštapalicu u razgovoru, a rijetko

čujemo iskreni odgovor. Ako nas boli zub, znamo točno kako prepoznati i izraziti emociju boli, opisati ju, kome se obratiti i što učiniti jer ako to ne uradimo, svjesni smo mogućih posljedica - produljenje trajanja boli, proširenje neugodnog osjećaja na susjedne zube i meso te mogući gubitak zuba.

No, što kada je u pitanju baba roga zvana mentalni problem?

Kao sportski psiholog često naglašavam definiciju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) kako zdravlje nije samo odsustvo bolesti i iznemoglosti, već je to stanje koje obuhvaća fizičko, psihičko i socijalno blagostanje. Nerijetko se događa da probleme takve prirode i popratne emocije odlučimo potisnuti i pomesti ispod tepiha, u nadi da će se oni sami s vremenom riješiti. No, je li baš uvijek tako?

Kao i zubobolja - često je prekasno kada nas već boli. Većina ljudi će se složiti sa mnom da odgađanje bilo kojeg problema dugoročno ne donosi dobit, no usprkos tome - baš to radimo.

Čemu uopće emocije?

Sve emocije koje imamo u našem repertoaru imaju svoju svrhu. Oni su okidači koji nam daju do znanja što se događa s nama i što bismo trebali učiniti po tom pitanju, obavještava druge kroz

specifično izražavanje svake emocije te naposljetku nama samima ukazuje na stanje kojemu trebamo

obratiti pozornost.

• Strah će nas tako motivirati za akciju i promjenu gdje pokazujemo da trebamo potporu drugih kao i na sam problem s kojim se možemo suočiti ili pobjeći od nje. Iz perspektive evolucijske psihologije, strah i stres kao posljedica stresora (npr.. divlje životinje) su bili neophodni u lutriji preživljavanja.
• Ljutnja potiče samoobranu kroz postavljanje granica osobnog prostora i "protest" protiv stanja u koje ne želimo doći te šalje jasnu poruku drugima da se osjećamo povrijeđeno/iznevjereno/nepoštovano.
• Tugom stvaramo obrambeno ponašanje kojim ćemo se maknuti od izvora stresa i nepoštivanja našeg integriteta te potencijalno stvoriti reintegraciju u novo društvo.
• Krivnja nam daje do znanja da smo prekršili naše standarde moralnog ponašanja i potiče nas na davanje isprike za naše ponašanje (nerijetko u svrhu olakšanja od tereta krivnje).
• Sram je često podsjetnik kršenja nekih društvenih normi te dovodi do preispitivanja naših postupaka.
• Gadljivost je emocionalna reakcija gdje izražavamo odbojnost kao reakciju na podražaje koje doživljavamo kao neugodne i neprihvatljive za unošenje u organizam. Jasna ekspresija ove emocije nam je bila vrlo korisna u preživljavanju (npr. izbjegavanje otrovnih bobica).

Svaka emocija u određenoj mjeri donosi korist za vođenje kroz životne situacije i nije nužno loša per se, no..

Kako žongliramo s emocijama?

Psiholozi koji se bave istraživanjem emocija i raspoloženja (teorijski dva različita pojma) navode nekoliko načina kojim ljudi reguliraju svoje emocije. Kada govorimo o regulaciji emocija kod djece, potrebno je uzeti nekoliko faktora u obzir - temperament, spol i razvojni status djeteta. Jedna od odrednica temperamenta koja se ističe je samokontrola koja omogućava djetetu i odraslima da potisnu motivacijske i ponašajne tendencije kako bi se ponašanje usmjerili prema ostvarivanju cilja (klasični test u dječjoj psihologiji tzv. Marshmellow test). Istraživanja su pokazala da je učinkovita regulacija osjećaja pozitivno povezana s dobrim odnosima s vršnjacima i dobrim akademskim uspjehom (Macuka, 2012).

Kako djeca razvijaju sve bolje kognitivne i emocionalne vještine, postupno postaju neovisnija u prepoznavanju, izražavanju i reguliranju vlastitih emocija. A što kada odrastemo - kada nam najveći teret prestane biti zagubljena lopta u polju kukuruza?

Od supresije pa do ruminacije, represije, izbjegavanje iskustva i situacije te kognitivnog

preispitivanja ("ponovne procjene"), odrasli koriste svaki od ovih strategija u određenoj količini pri određenim situacijama. Dvije strategije regulacije emocije (kognitivno preispitivanje i prihvaćanje emocija) u teorijskoj materiji su zaštitne protiv psihopatologije, dok stilovi poput supresije, represije i ruminacije predstavljaju rizične faktore za razvijanje stanja kao što su anksioznost, depresija, poremećaji prehrane i poremećaje vezane uz uzimanje opojnih sredstava (Prosen i Smrtnik Vitulić, 2014).

Zamisli da cijeli svijet gleda tvoj nastup na olimpijskim igrama.

U sportu se često susrećemo s anksioznosti, koja direktno utječe na koncentraciju i izvedbu, bilo sportaša pred veliko odlučujuće natjecanje, recitacija učenika pred razredom ili glazbenika na javnom

nastupu. Jedna od strategija koja se koristi u osnovnom treningu psiholoških vještina jest dizanje

samosvijesti, odnosno znati prepoznati znakove (npr. fiziološke procese u tijelu) i situacije koje nam

izazivaju tjeskobu, uočiti elemente koje možemo, a koje ne možemo kontrolirati te biti svjestan gdje

nam je koncentracija u trenu i znati prebaciti fokus na bitan element radnje (npr. metafora prekidača -tik kada je koncentracija gdje treba biti, a tak kada nam misli nisu gdje trebaju biti za vrijeme radnje).

Upoznaj sebe i svoje potrebe

Prije čitanja ovog paragrafa, uzmi si vremena i odgovori za sebe iduće pitanje - Koje su tvoje temeljne psihološke potrebe?
Svi smo jedinstveni na sebi svojstven način u povezanosti s drugima kroz iste stvari.

Da pitate 1000 ljudi koje su njihove osnovne psihološke potrebe, svi bi dali poseban odgovor, no mogli bi ih grupirati u 3 skupine: povezanost s ljudima s kojima provodimo vrijeme, kompetentnost i vještu sposobnost u onome što radimo, autonomnost u donošenju odluka gdje se uvažava naše mišljenje i osobna dobrobit. Ispunjenje ovih potreba je neophodno za postizanje integracije ličnosti i mentalne dobrobiti. Štoviše, Deci i Ryan (2000) ističu da predikcija zadovoljstva života na temelju ostvarivanja ovih potreba je preciznija nego predikcija na temelju vaših crta ličnost.

Stoga, upoznaj sebe kroz svoje temeljne psihološke potrebe i preuzmi odgovornost za djelovanje jer
više stvari možeš promijeniti u vezi zadovoljavanja ovih potreba nego karakteristika koje čine tvoju
osobnost.

Znaš li kako disati?

Kao i svaka druga vještina, samosvijest se vježba i kroz vrijeme postanemo boljim čuvarom našeg

fizičkog i psihičkog zdravlja. Jedna od dugoprakticiranih metoda koje potpomažu i koje primjenjujemo u ovom procesu su vježbe disanja i opuštanja gdje se direktno utječe na glavni živac parasimpatičkog živčanog sustava u ljudskom tijelu - nervus vagus ilitiga živac lutalica. To se postiže kroz praćenje vlastitog disanja kroz određeni ciklus (za svakog je individualan, no u prosjeku 5-7 ciklusa disanja u minuti, s malo kraćim udahom nego izdahom s kratkim držanjem udaha između njih).

Prakticiranje ove tehnike disanja u pravilnom ciklusu 15 minuta dnevno može biti tvoj prvi korak prema boljem mentalnom i (uz primjerenu vježbu) tjelesnom zdravlju.

I naposljetku, znaj da idući put kada ti je dosadno - uvijek možeš raditi na sebi!

U vlastitom putu samosvijesti ti želim tri stvari:

hrabrost da promijeniš stvari koje možeš promijeniti, pomirenost s onim stvarima koje ne možeš promijeniti i mudrost da znaš prepoznati razliku između stvari koje se mogu i ne mogu mijenjati...

Kontakt informacije možete pronaći na slijedećem:
LinkedIn - Božo Vukojević