Bellspiration

Mila Mihajlović, autorica 1) Draga Mila, ti jedna od najmlađih autorica na Balkanu, a i šire, zar ne? Možeš li opisati kakva je to strast u procesu pisanja, od inspiracije do napisane riječi na papiru, kakva magija se tu događa? Moja draga Belma, hvala ti sto postojiš. Naime, po nekim istraživanjima koje sam imala prilike da sprovedem iz sušte radoznalosti, tako mu dođe. Trenutno, titula jednog od najmlađih autora na Balkanu mi pripada, i zbog toga sam najviše zahvalna Bogu, koji mi je pružio priliku da moja emocija ne ostane poznata samo meni, no i drugima. Na svu žalost, nijedna ljudska reč nema dovoljnu snagu i funkciju da zapravo opiše šta se sve dešava tokom pisanja jednom piscu koji je uzeo hemijsku u ruke i odlučio da svoje misli prenese na hartiju ispred njega. Ja sama smatram da je umetnost dar od Boga koji nam je svima dat kako bismo uočili lepotu i dokučili definiciju lepote, ali nemamo svi dar da tu umetnost i razumemo, jer nismo svi stvoreni za sve, no to na stranu. Ja p

Paulina Sekulić, autorica projekta "Ekopsih" 1. Reci nam nešto o sebi Moje ime je Paulina Sekulić i  studentica sam sad skoro treće godine psihologije na Sveučilištu u Zadru. Inače sam iz Zagreba, ali imala sam potrebu za promjenom, a i većom samostalnošću pa sam se odlučila za studij na moru. U svoje ne tako slobodno vrijeme volim izlaske, putovanja, druženja, ali jednako tako i šetnje prirodom, učenje novih jezika i čitanje (otprilike sam ovdje shvatila da zvučim kao teški penzioner, ali penzioner je i tako samo socijalni konstrukt pa je prihvatljivo). Imam mlađeg brata koji je pametniji od mene što mi ekstremno ide na živce, ali što je tu je.  Od stranih jezika osim engleskog pričam još i njemački jezik (čitaj natucam), a na faksu sam kratko vrijeme učila španjolski i francuski. Ne želim previše duljiti i inače ne volim pretjerano pričati o sebi pa će to za sad biti to. 2. Možeš li nam reći  kako je nastao tvoj projekt '' Ekopsih'' i koji je tvoj cilj?

Nensi i Marina, autorice projekta "Eunoia" Intervju odradila: Nela Banjić 1. Možete li nam reći kako je nastao vaš novi projekat “Eunoia”? Koji je vaš cilj? Projekt “Eunoia.” je nastao sasvim slučajno, iako vjerujemo da se sve događa s razlogom. Kako smo u tom trenutku bile nezadovoljne, rekle smo si zašto ne pokrenuti nešto svoje? I eto, iz nekog neugodnog iskustva izašlo je nešto na što smo iznimno ponosne. Nas i dalje fascinira kako smo se brzo i jednostavno dogovorile oko svega što će uključivati projekt (sam proces je trajao 2 tjedna). Naš cilj je približiti široj javnosti sve što psihologija pruža te u konačnici napraviti aplikaciju koja će biti dostupna svima koji se žele brinuti o mentalnom zdravlju i zdravlju općenito. 2. Zašto baš naziv Eunoia? Htjele smo nešto jednostavno, kratko i zvučno, a opet da je jedinstveno. Iskreno, najviše smo se namučile oko imena jer nismo htjele ni hrvatsku ni englesku riječ. Budući da je Nensi pohađala Isusovačku klasičnu

1. Dragi Anese, da li bio ljubazan da se predstaviš čitaocima Bellspiration bloga, tako da te svi upoznamo? Draga Belma, prije svega, hvala puno na pozivu za ovaj intervju. Veliko mi je zadovoljstvo biti dijelom ove sjajne priče koju vodiš i pomoći motivisanju mladih da budu proaktivni, da se razvijaju i konstantno usavršavaju svoja znanja i vještine. Moje ime je Anes Čerkez i student sam završne godine drugog ciklusa na odsjeku za marketing menadžment na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i projekt koordinator za informisanje i odnose s javnošću u DVV International - Uredu za Bosnu i Hercegovinu. Sebe bih opisao kao ambicioznog i aktivnog građanina svijeta, sa stalnom adresom u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Sarajevu.  2. Na tvojim društvenim mrežama se može primijetiti da mnogo voliš putovati. Šta putovanja znače za tebe? Koji grad ili država su te se najviše dojmili i zašto? A kuda bi volio otputovati uskoro? Putovanja su moja strast i čini mi se da se ni za sto živ

1) Luka, ti trenutno živiš u Sloveniji. Šta ti se najviše dopada tu, a sa kojim stvarima imaš izazove kada je u pitanju život u drugoj državi? Prvi i najveći utisak kada sam stigao u Sloveniju bio je koliko je čisto i sređeno - to se svakako prvo primeti. Sviđa mi se što Slovenci izuzetno cene ono što imaju i čuvaju ga i predstavljaju na najbolji mogući način. Čini mi se da je to glavna razlika u odnosu na Srbiju, koja takođe ima mnogo lepih stvari da ponudi, međutim, krivo mi je što se to često ne ceni, a kada ne cenimo svoje, kako onda možemo očekivati od drugih da to cene? Ljubljana kao glavni grad, iako nije toliko veliki, ima određeni duh koji privlači sve one koji ga jednom posete. Jako mi se dopada činjenica da na nepunih 5 minuta hoda iz strogog centra grada, Prešernovog trga, možete dođi do mini baštica i parka Tivoli, koji je najveći park koji sam imao prilike da posetim, a koji će vas naterati da se zapitate kako je moguće da je takva priroda toliko blizu urbanom centru grad

1) Luka, you currently live in Slovenia. What do you like most about it, and what things do you have challenges with when it comes to living in another country? My first and biggest impression when I first arrived in Slovenia was how clean and tidy it was - that was certainly what I first noticed. I like that Slovenians really appreciate what they have, preserving it and presenting it to the world in the best possible way. It seems to me that this is the main difference in comparison to Serbia, which also has a lot of nice things to offer, however, I am sad that this is often not appreciated, and if we do not appreciate what’s our own, how can we expect others to appreciate it? The city of Ljubljana, as the capital, although not so big, has a certain spirit to it that attracts and amuses all those who visit it. I really like the fact that in less than a 5-minute walk from the city center, the Prešeren Square, you can reach mini gardens and Tivoli park, which is the largest park I have

1) Možeš li podijeliti s nama šta je to što si naučio iz dosadašnjeg životnog iskustva, a što smatraš jako bitnim za miran, sretan i uspješan život? Mislim da je prvenstveno najbitnije živeti svoj autentičan život u skladu sa svojim vrednostima. Poštovati sebe i druge, svoje lične tradicije i uspomene i postupati sa drugima onako kako želimo da oni postupaju sa nama. Biti otvoren ka novome, jer zbilja budala je čovek koji nikad ne menja mišljenje. Davati bez očekivanja nečeg za uzvrat, prihvatati od srca. Prihvatati sve i dobro i loše po redu. Dozvolite da vam se stvari dese i da vam se život desi, jedan po jedan dan. Jer ta naša stega, ta kontrola koje se toliko grčevito držimo ne donosi nam ništa do odlaganja određenih neminovnosti. A na kraju dana postoji samo mali broj stvari koje zaista možemo kontrolisati. Oslobađajuće je prestati opirati se životu i putu gde nas on nosi. To ne znači konformizam i pasivnost, već jedan zdrav pogled na svet i proaktivan život u kom ne uslovljavam

1) Luka, in the previous interview you mentioned that you received an award for the activist of the generation of the high school "Svetozar Markovic" in Nis, which you deserved by engaging in several school sections and clubs, but also as a program coordinator of the youth association "Aktilum". you later continued to justify your engagement in various activities. How important is youth activism for a young man who builds his personality? Can you tell us how all that diverse activism built you? Frankly, I don't know exactly how it happened and where the desire came from, but I couldn't wait to turn 15 and get the legal right to volunteer. I guess it was "natural" for me, since I have been involved in sports from a young age, and I was lucky that Niš hosted the European Handball Championships for men and women in 2012 and the World Handball Championship for women in 2013. At the European Championships, as an enthusiastic boy who got the opportunity

1) Luka, u prethodnom intervjuu si spomenuo da si dobio nagradu za aktivistu generacije gimnazije ''Svetozar Marković'' u Nišu, koju si zaslužio angažovanjem u nekoliko školskih sekcija i klubova, ali i kao programski koordinator omladinskog udruženja ''Aktilum'', a koju si kasnije nastavio da opravdavaš svojim angažovanjem u raznim aktivnostima. Koliko je bitan omladinski aktivizam za jednog mladog čovjeka koji gradi svoju ličnost? Možeš li nam ispričati kako je tebe gradio sav taj raznovrsni aktivizam? Iskreno, ne znam kako se to tačno desilo i odakle mi ta želja, ali jedva sam čekao da napunim 15 godina kako bih dobio zakonsko pravo da volontiram. Pretpostavljam da mi je to naišlo ’’prirodno’’, pošto sam se još od malena bavio sportom, a imao sam i sreće da je Niš baš 2012. bio domaćin Evropskih prvenstava u rukometu za mušarce i žene, a 2013. Svetskog prvenstva u rukometu za žene. Na evropskim prvenstvima sam kao oduševljeni dečak koji je dobio pr