BELMA SKOPLJAKOVIĆ: Iluzije o tuđim životima na facebooku i instagramu

Autorica: Belma Skopljaković

Znate li da postoji djevojka koja svakodnevno objavljuje slike sa putovanja po svijetu, čiji instagram izgleda kao milion dolara, a koja ima hronične napade panike i anksioznost zbog koje ne izlazi iz kuće po tri dana?

Znate li da postoji još jedna djevojka čiji instagram i facebook profil krase slike sa nebrojeno mnogo prijatelja i familije i kojoj ispod svake slike njeni prijatelji i poznanici pišu koliko je vole i koliko je divna, a koja svakodnevno ima sucidalne misli i tendencije?

Znate li za djevojku koja svakih par dana objavljuje osvojene diplome i certifikate, putovanja na konferencije, uspješna predavanja koja održava, a koja plače danima zbog nesretnog ljubavnog života?

Znate li za jutjuberku koja sada ima milione subscribera i novca koliko poželi, a koja je napustila srednju školu zbog depresije sa kojom se još uvijek bori?

Znate li da postoji žena koja objavljuje slike sretne porodice sa mužem i djecom, a brak im je pred rastavom jer dotični ima ljubavnicu već godinama?

Znate li da postoji djevojka koja uspješno radi doktorsku disertaciju i koja ima zapažen akademski uspjeh i putuje po čitavom svijetu, prateći sve to slikama na instagramu, a koja ima vrlo toksičan odnos s majkom?

Znate li za djevojku na čijim slikama je fakultetska diploma, predivan momak, nepojmljiva ljepota i ženstvenost, a čiji je otac kod kuće sa dijagnozom kancera?

Znate li da postoji djevojka koja je objavila zaručnički prsten na instagramu kako bi “pokazala nekim djevojkama da je njen momak, upravo to – NJEN i samo njen”, a koju momak nije uopšte ni zaručio?

Znate li da postoji momak koji je objavio sliku sa diplomom fakulteta ispod koje možete pronaći desetine čestitki, a koji mrzi isti taj fakultet, zgradu fakulteta i profesiju i profesore i kolege, sve iz razloga što ga je upisao, i završio, zbog roditelja?

Znate li da postoji djevojka koja je jedno vrijeme svakodnevno objavljivala skupocjene stvari koje kupuje, a koja je to radila samo da bi utješila slomljeno srce, povjerenje u život i tugu, jer ju je ostavio momak nakon pet godina veze sa kojim je planirala budućnost i koja je ozbiljno sebi ugrozila život zbog toga?

Ja znam da postoji jer poznajem svaku od navedenih osoba.

A koliko ste puta gledali tuđe slike i uzdahnuli sa ljubomorom i ogorčenošću na svoj život ili ste pomislili: Blago njoj/njemu! Ili ste poželjeli da ste na njenom/njegovom mjestu! Priznajte sebi da li ste nekad rekli u sebi: Lako je njoj/njemu! Kako je njoj/njemu dobro u životu!

I kao što je Indira Kučuk Sorguč navela u jednoj od svojih kolumni:

Ma sve k’o bombona, reklo bi se. Ali, što reče jedan moj prijatelj, veliki poznavalac stanja, najveći su belaji u kućama opasanim velikim zidovima, ispred kojih je parkirano nekoliko bijesnih auta. Ljudi im zavide, a ne bi trebali… (Kučuk Sorguč, 2013)

Ja bih mogla, po uzoru na Indirine riječi, reći za iluzije po društvenim mrežama:

Ma sve k’o bombona, reklo bi se. Ali, najveći su belaji u životima ljudi sa profilima društvenih mreža ispunjenih raskošnim slikama smijeha, sreće, velikih prijateljstava i ljubavi, diploma sa svjetskih škola, bijesnih auta i luksuznih vila. Ljudi im zavide, a ne bi trebali…

Za mene je sreća jedan precijenjen pojam, usudila bih se reći, čak i izmišljen. Ono čemu težimo, onaj blaženi osjećaj mira i zadovoljstva u životu, ili ta sreća  o kojoj se priča, je upravo sklad unutrašnjeg i vanjskog realiteta. Dakle, usklađenost želja i onoga što živimo.

Nemamo svi iste želje, niti ambicije, niti vrabac vidi kao jastreb, ali vrabac ako ispuni svoje težnje može biti sretniji od jastreba koji može letjeti iznad njega, ali koji se nije ostvario. I sa razlogom na ovom svijetu postoji i vrabac i jastreb, i niti jedan nije bitniji od drugog.

Ovo vam piše neko ko je sa svojih dvadeset godina shvatio da ga niti jedna diploma učenika generacije, prvog mjesta na takmičenjima, niti jedna upisana desetka u indeks, studiranje na dva fakulteta, ili neki stručni certifikat nije usrećio; Iako to smatram dijelom moje ličnosti, shvatila sam da svi ti uspjesi nisu ni blizu onoga što je esencija moga postojanja.

Najveće zadovoljstvo sam stekla sa svojom trogodišnjom karijerom social blogerke, sa Bellspiration blogom, koja je moj najveći učitelj jer mi je donijela uvide u najveće životne istine.

Spoznala sam koliko smo mi ljudi ranjiva bića, da je čovjek najveći kada je ljubazan, da sa svakim nadmenim stavom krije strahove i komplekse, da je najlakše izreći uvredu i izdvojiti nečije mane, a da svako od nas nosi u sebi svemir, i da svi manje-više imamo iste strahove i jedan konačan cilj – da se osjećamo dobro.

Stekla sam i jednu profesionalnu deformaciju, upoznavši i razgovarajući sa toliko mnogo ljudi, koju želim zadržati i koju smatram darom. Postala sam vrlo osjetljiva na nečije izražavanje riječima, tonom, gestikulacijom, ophođenjem prema drugima, izborima koje pravi i percepcijom na događaje, prema kojima mogu primijetiti određene obrasce ponašanja, a za koje sam naučila odakle dolaze… i nevjerovatno je koliko iz nekih ljudi pršti neljubav prema sebi i nesigurnost koliko vrijede sami po sebi.

Spoznala sam da su najjači oni koji pokažu svoje rane, a da je moja najveća vrlina što ulijevam povjerenje drugima da mi pričaju svoje skrivene dijelove duše. I ovaj članak ću iskoristiti da vam svima kažem: Hvala!

I objavljujte slike, koristite društvene mreže, ali sklonite zavjese zavisti i ljubomore dok ste tamo. Budite svjesni da je nečija slika samo jedan momenat nečijeg života koji sadržava mnogo više od objavljenog na društvenoj mreži.

Postoji jedna rečenica koju sam pročitala u knjizi Alhemičar, autora Koelja: Mrziću sve one koji su pronašli svoje skriveno blago jer ja svoje nisam pronašao!

A znate li kojom poentom završava knjiga?

Zaviri u sebe, tamo i jedino tamo ćeš pronaći svoje blago, koje je oduvijek tu i bilo.

Reference:

• Kučuk Sorguč. I. (2013). Sve se vraća, sve se plaća: Nova kolumna Indire Kučuk-Sorguč. Znamo.ba. [online]. 9. avgust. Dostupno na: http://znamo.ba/sve-se-vraca-sve-se-placa-nova-kolumna-indire-kucuk-sorguc/

• Koeljo, P. (1998). Alhemičar. Preveo sa portugalskog Radoje Tatić. Beograd: Paideia.