DEJAN MARINOVIĆ: Svijet iza mojih očiju

Autor: 
Dejan Marinović, 
Bellspiration aktivist

Da li ste ikad razmišljali o tome šta jednom čovjeku prođe kroz glavu u njegovim posljednjim trenutcima života? Naučnici su dokazali da u svim slučajevima individua doživi "flash" svog savršenog života, života u kojem je radio šta je htio, bavio se onim za čim mu je vatra u srcu najviše gorila, živio svoj puni potencijal i svrhu, živio ljubav. 

Onda se ja zapitam zašto je čovjeku potreban čitav život da shvati svoj poziv ili bolje rečeno prihvati svoj poziv, zašto živimo po usađenom kalupu, plaćaj školovanje 16+ godina svog života da bi možda dobio posao u svojoj profesiji i radio taj posao da bi mogao plaćati život do 60-tih godina svog života kad "zaslužiš" odmor do kraja života kojeg nije jos mnogo ostalo, sa takvim životnim kalupom nije čudo što je 90% svijeta pod nabojem negativne energije, zašto se prepustimo "sigurnome" zašto ne slušamo svoje srce, zašto je najbitnije otići iz svoj države da bi radio u drugoj u kojoj vlada isti režim samo na malo višoj stepenici. 

Mene je uvijek privlačila umjetnost.

Kad ovo ovako iznesem onda imam jasan odgovor zašto je čovjeku potreban čitav život da shvati i prihvati možda svoj zov. Vjerujem da su roditelji su ti koji nam najviše poljuljaju onaj dječiji san i maštu, do tog momenta kad trebamo poći u školu imamo najveće snove, ideje i vizije, a onda kad dođe taj momenat idemo na ono "sigurno" već poznato. Ja da sam slušao svoje roditelje danas bi bio stomatolog, nemam ništa protiv tog zvanja smatram da je potrebno u čitavom sistemu, ali to jednostavno nije ono sto sam ja kao klinac osjetio u svom srcu, mene je uvijek privlačila umjetnost, a muzika ponajviše od svih njenih grana, uvijek sam imao osjećaj da u umjetnosti leži nešto mnogo više nego sto možemo i zamisliti, ono "sveto". 

Nakon 25 godina svog života mogu slobodno reći da većina svijeta, onih 90% ne poznaje ništa "sveto", izgubili smo osjećaj o življenju, o dobrom i iskrenom ophođenju prema drugima oko nas, postali smo sebični i pohlepni, drski i bezobrazni, iznenadite se svaki put kada upoznate nekog novog i on vas dočeka vedrim osmjehom i pozitivnom energijom, bude vam možda na prvu čudno to lijepo ponašanje, pa čak preispitujete zašto je on tako fin ? 

Zaboravili smo šta je ljubav.

Jer nema mržnje u srcu, jer zna da sve što vama napravi to će se i njemu vratiti, kao u ogledalu, kad tad. Zaboravili smo šta je ljubav, najjača sila u univerzumu, zbog toga je danas svijet kakav jest, jer smo ga zaboravili voljeti, ovaj svijet i planetu zemlju na kojoj živimo, ona je jedina koju imamo, a ipak tako hladno bez srca uništavamo sve oko nas. Najviše od svega toga smo zaboravili da mi njoj nismo potrebni, već ona nama. Tako da vas ne krivim ako niste razmišljali o tome šta čovjeku prođe u posljednjim trenutcima njegovog života, niste stigli jer nemate vremena od kruga u kojem živite, mašine u koju ste sami ušli. Koju smo* pardon sami ušli, ali nije kasno gdje god da se sad nalazili, nikad nije kasno spustiti loptu na zemlju i poslušati svoje srce, osvrnuti se oko sebe pogledati šta smo napravili i gdje smo dospjeli sa svim što smo i mnoge generacije iza nas napravili, onda se zapitati je li možemo bolje i ne zaboravite da nikada nije kasno, sve što je potrebno je probuditi onu dječiju vatru u srcu.

Facebook: https://www.facebook.com/dejan.marinovic2

Instagram: https://www.instagram.com/_quioshi_/ 

Probudite dječiju vatru u srcu.