AZRA GAZIBEGOVIĆ: Ja sam definitivno neko ko ima dovoljno hrabrosti i vjere da ostane i da da najbolje od sebe kako bi svoju zajednicu učinio boljim mjestom za život!

UREDNICA:Belma Skopljaković

Reci nam nesto o sebi!

Moje ime je Azra Gazibegović. Imam 21 godinu i živim u Kalesiji. Studentica sam treće godine Fakulteta elektrotehnike u Tuzli.

Mnogi me vide kao ozbiljnu osobu koja ponekad djeluje zrelije od svojih vršnjaka, a vjerujem da taj utisak stvaraju moji jasno izraženi stavovi. Međutim, moram priznati da sam veoma društvena osoba i da većini izazova u životu pristupam radoznalo i entuzijastično, poput djeteta. Veliki sam sanjar i pozitivac. 

U manjim sredinama često nailazimo na pojedince koji se bore za dobrobit zajednice,

 koji žele da ukažu na probleme građana i utiču na poboljšanje društva u kojem žive. Ti si jedna od njih. 

 Kakva su tvoja iskustva u vezi toga?

Sredinu iz koje dolazim i u kojoj živim od rođenja, uvijek sam posmatrala kao jedno zatvoreno, malo i dosadno mjesto u kojem se ništa posebno ne dešava. Međutim, u srednjoj školi je počela da se budi moja svijest o tome koliko mogu da budem značajna ja, moji drugovi i drugarice iz razreda ili bilo ko drugi. Shvatila sam da nije problem u nedostatku ideja o pozitivnim promjenama, niti u nemogućnosti realizacije istih, nego je problem strah.

Strah da ljudi, posebno mladi, iznesu svoje mišljenje jasno i glasno. Strah da će biti ismijavani i odbačeni. Taj strah i suzdržavanje vrlo često utiču i na gušenje kreativnosti, hrabrosti i pozitivne energije, u smislu da gubimo osnovne odlike mladosti i postajemo robovi neke ustaljene svakodnevnice, nametnute od strane starijih koji se plaše promjena. Moja prva konkretna iskustva, kada sam zaista mogla da budem pokretač pozitivnih promjena i da javno iznosim i obrazlažem svoje ideje, nastala su zahvaljujući projektu Omladinske banke kojeg sprovodi Fondacija tuzlanske zajednice. Kao njihova volonterka, shvatila sam da se uz dobru organizaciju i komunikaciju zaista mogu prevazići mnoge prepreke i uvidjela sam da nisam sama na svijetu koja želi nešto da promijeni. Upoznala sam mnogo osoba, kako u svojoj zajednici, tako i šire, koje imaju slične poglede na život, ali opet i dovoljno različite da možemo učiti jedni od drugih.

Koji su najbolji načini za animiranje mladih u malim sredinama?

Najbolji način za animiranje mladih osoba u manjim sredinama je, prema mom iskustvu, pravilna komunikacija. Mlade osobe u sredinama poput Kalesije, odrastaju u ubjeđenju da nisu dovoljno važni da bi se njihovo mišljenje saslušalo i uzelo u obzir. Zbog toga vrlo često i nemaju sluha za potrebe i mišljenja svojih vršnjaka, čime se stvaraju konflikti i nasilje. Pravilnom komunikacijom se taj problem može riješiti, na način da im se pokaže da jesu važni, da imaju pravo da svoje stavove izraze bez straha i da imaju pravo da oblikuju svoju zajednicu na način koji njima odgovara, a koji je najbolji za sve. Kroz Omladinsku banku i čitav proces animiranja mladih, uvidjela sam da iako treba malo više vremena i truda, svi oni na kraju ipak pristanu da izađu iz svoje komfor zone i isprobaju nešto drugačije. Dakle, strpljenje i otvorena komunikacija sigurno daju pozitivne rezultate.

Da li si više za otići gdje je bolje, ili ostati i to gdje jesi napraviti boljim?

Najlakše je otići tamo gdje je bolje i provesti život uživajući plodove rada nekog ko se potrudio da to mjesto učini tako dobrim.

Ja sam definitivno neko ko ima dovoljno hrabrosti i vjere da ostane i da da najbolje od sebe kako bi svoju zajednicu učinio boljim mjestom za život. Ne kažem da je to jednostavan proces ili da ću baš ja uspjeti u tome. Život je nepredvidiv. Ali, bježanje od problema i izazova, biranje lakšeg puta, nije nešto što će nas nečemu naučiti i ojačati. Volim reći kako je moja misija ovdje, u našoj državi, i ja sam na putu da otkrijem smisao svog postojanja i djelovanja ovdje, gdje sam rodjena.

Kako ostati pozitivan ako su svi oko tebe negativni i ponavljaju ustaljenu frazu "Teško je" ili "Ne može to ovdje"?

To je, nažalost, već postala toliko ustaljena fraza da jednostavno i ne obraćam pažnju na takve izjave. Smatram da se ljudima neke stvari ne mogu objasniti riječima, zato i ne ulazim u rasprave na tu temu. Način na koji možemo promijeniti takvo mišljenje, jeste svojim primjerom pokazati da se sve može postići velikim radom i upornošću. Djela su ta koja govore najviše. Moj izvor pozitivne energije je upravo ta nepredvidivost i neodređenost svega. Svijet vidim kao jedan veliki izazov, prepun mogućnosti i svaki novi dan je nova prilika da obogatimo svoju ličnost.

Reci nam o svojim planovima za budućnost?

Moji planovi za budućnost su da ostanem u Bosni i da ulažem u svoje obrazovanje. Žao mi je što se danas obrazovanje posmatra kao prepreka do papira, diplome, koji se posmatra kao ključ za sva vrata. To naravno nije istina. Znanje je ono što je najvažnije i što nam treba biti glavni adut u borbi za bolji život. Želim napredovati u struci koju sam odabrala (informatika) i posebno bih voljela da ostanem u volonterskim vodama. Nadam se da ću postati neko ko će moći svojim primjerom motivirati i inspirisati ljude oko sebe. 

I za kraj šta bi poručila mladima?

Mladima poručujem da nikada ne zaborave koliko su važni, vrijedni i potrebni svijetu. Koliko god se nama činilo drugačije, svijet ne pokreću najmoćniji ili najbogatiji. Svijet mijenjaju i čuvaju obični ljudi koji svaki dan, kada se probude, odluče da daju, barem i najmanji, ali najbolji dio sebe. Budite bolji nego jučer i neka vam svaki novi dan bude prilika za nova, pozitivna djela.

Hvala ti za intervju!

Hvala tebi, Belma! :)