KEMAL NEDŽIBOVIĆ:Ne postoji ljepši trenutak nego kada na kraju dana znate da ste učinili nešto dobro

UREDNICA:Belma Skopljaković

Ukratko o tebi
Moje ime je Kemal Nedžibović.  Rođen sam jula, 1995 godine. Završio sam Osnovnu školu Slavinovići,
zatim Gimnaziju "Ismet Mujezinović" u Tuzli, a naredne godine završit ću dodiplomski studij na Internacionalnom Burch Univerzitetu.
Student sam Međunarodnih odnosa i europskih studija.
Još od 4. razreda osnovne škole dio sam projekata organizacija civilnog društva,
certificirani sam stručni saradnik za rad sa mladima, trener za oblasti rada sa mladima i odnosa sa javnošću.
Dobitnik sam različitih priznanja i nagrada.
Rođen sam kao treće dijete u porodici, mezimac sam. A ponosno sam daidža i amidža.

Iza svih činjenica tvoje biografije, ko je zaista Kemal kao mladi čovjek?
Kada zatvorimo oči, najčešće osjetimo ono što jesmo. Ko smo mi zaista. Sa svim svojim nadama i snovima.
Ono što ja osjetim jeste energija. Velika motivacija koja me tjera da uvijek nešto radim, da tragam za prilikama.
Da kucam na razna vrata i da slijedim svoje snove. Tako da gotovo nikada nisam imao mjeseca bez aktivnosti. Bez nečeg na čemu radim.
Ja sam onaj koji uvijek nešto radi, ne miruje. Mnogi me pitaju zbog čega, kako to sve stignem?
Moj odgovor na sva pitanja glasi da je čovjek stvoren da se bori, da nikada ne posustane i da uvijek daje najbolje od sebe.
U životu ima mnogo stvari za koje se borimo, teško je, ali upravo u životu ta borba predstavlja pravu istinsku sreću.

Ako se pitate ko je stvarno Kemal, morat ću vas zamoliti da pitate moje prijatelje. Oni to najbolje znaju.

Šta te najviše motiviše i pruža ti inspiraciju za uspjeh u životu?
Uspjeh mojih roditelja da odgoje i na pravi put izvedu, moju sestru, mog brata i mene, za mene je najveća motivacija.
Njihova vjerovanja u moj uspjeh i sve ono što ulažu svakim danom, kako bih ja postao obrazovan, uspješan i samostalan. E to je za mene najveća motivacija.
Želim da svakim mojim uspjehom, njihov osmijeh na licu bude veći i da duže traje.
Drugo, vjerujem da čineći dobro ispunjavamo svoje dužnost, a to dobro će nam se svakako vratiti.
Ne postoji ljepši trenutak nego kada na kraju dana znate da ste učinili nešto dobro. Prelijepo je.

Kako definišeš uspjeh?
Definicija uspjeha za sve nas je sigurno različita. Neko je ambiciozan, želi postići velike uspjehe i izgraditi veliku karijeru.
Dok drugi sanjaju o porodici i normalnom poslu. Neko treći želi nešto drugo. I to sve je u redu. Različite smo osobe, i svako treba da bira svoj put.
Definicija uspjeha u mom slučaju znači biti obrazovan, odgovorno raditi svoj posao, imati uspješnu karijeru.. i uvijek, ali uvijek vraćati se svojoj zajednici i ulagati u društvo. Sve dok se naše društvo razvija, razvijat ćemo se i mi.
Najbitnije je ostati svoj i imati "čist" obraz. Moći pogledati sve u oči i sa sigurnošću znati da ste radom nešto postigli. Uspjeh nisu štele, veze i vezice.

Tvoji planovi za budućnost?
Završetak dodiplomskog studija Međunarodnih odnosa na Burč univerzitetu, svakako da je prioritet. U potrazi sam za novim prilikama koje će doprinijeti mom ličnom razvoju
i usavršavanju. U mom slučaju želje za znanjem i vještinama nikada ne nedostaje. Polako i sigurno pišem svoju priču. "A Neko to odozgo vidi sve.."

Kako izgleda današnje stanje mladih iz tvoje perspektive?
Kada govorimo o mladim ljudima, bitno je ne generalizirati. Možda većina pripada istoj kategoriji, ali nikako ne možemo sve mlade ljude svrstati u jednu kategoriju.
Nisu svi mladi pasivni, niti su svi mladi aktivni. Većina mladih jeste pasivna, ne volontira i nije entuzijastična.. ali ne svi mladi.
Imamo sjajnih talenata, dijamanata koji sjaje i briljantni su u nauci, sportu, kulturi.. Moramo biti ponosni na takve mlade ljude.
Istina, mnoštvo je problema sa kojim se susreću mladi ljudi u Bosni i Hercegovini.
"Odliv mozgova" i "trbuhom za kruhom" opasnosti su koje vlasti moraju sistemski riješiti. Inače, za par godina nećemo imati o kome govoriti na ovakva pitanja.
Žao mi je što generalno ne postoji veliki broj prilika za mlade, te što je sistem demotivisao mlade ljude da sami kreiraju prilike.
Vjerujem da je budućnost u pokretanju poduzetničkih ideja, kreiranju novih radnih mjesta. Vjerujem da je budućnost sistem u kojem su znanje i vještine imperativ.

Kada bi držao veliki motivacioni govor pred masom mladih ljudi, koje rečenice bi bile najbitnije?
Ne zaustavljajte se na malim stvarima. Putujte i pravite kontakte, upoznajte biznis sektor i ponudite sebe.
Budite najbolja verzija sebe. Ne čekajte priliku za posao, stvarajte je

Hvala na razgovoru!
Hvala tebi, draga Belma. Zaista mi je bila čast.