DŽENITA ČIZMIĆ: Shvatite da se uspjeh ne mjeri samo onim što ste postigli u životu već i koliko ste inspirisali druge da nešto urade.

UREDNICA:Belma Skopljaković

1. Predstavi nam se!

Zovem se Dženita Čizmić. Rođena sam u jesen 1996. godine u Tuzli. Tu sam završila osnovnu školu i srednju "Građevinsko-geodetsku" školu, na koju sam ponosna. Trenutno živim i studiram u Sarajevu. Studiram na Internacionalnom Burch Univerzitetu i studentica sam druge godine Međunarodnih odnosa i Europskih studija na fakultetu Ekonomije i društvenih nauka.

2. Volonterka, aktivistica, studentica, atletičarka... i povrh svega, znam da si napisala svoju prvu knjigu nekad u osnovnoj koja nikad nije objavljena, zar ne? Ko je Dženita, zapravo?

Sve su to prefiksi moga imena i imaju svoje priče. Sve te priče su stvarane godinama unazad i čine mene ovakvom kakva sam. A ko sam... hmm, mislim da svako sam sebi postavi to pitanje istog trenutka kada mu je i upućeno. Definitivno je odgovor u svemu onome što imam iza sebe. Mnoštvo različitih polja u kojima sam radila i nalazila se, tražila sebe a onda i mijenjala polja interesovanja, hobije. Volim promjene koje vode ka zdravom odrastanju i odgoju čovjeka, koje ga umno jačaju, ali i usavršavaju vlastite kapacitete, vještine i kompetencije. Volim pozitivnost, entuzijazam i iskrenost ljudi. 

Ono što je meni najbitnije jesu ljudske vrijednosti i sam sistem vrijednosti u kojem živimo. Jer to nam i čini život, zar ne? Jako mi je bitno u kakvom se okruženju nalazim, da je to zdrava sredina bogata pozitivnim ljudima. Kroz sav taj volonterizam, aktivizam, sport, kulturu te sva ostala polja kroz koja sam prošla sam uspjela to i isputniti i od mene su stvorili mladu kompetentnu osobu koja je spremna na izazove i nove pobjede. Aktivna atletičarka sam bila 4 godine i u tom periodu sam ostvarila zapažene rezultate. Nažalost, ne bavim se više aktivno atletikom, ali je to sastavni dio mog života i svakodnevnice. Jednostavno volim sport, a trenutno rekreativno bavljenje atletikom me ispunjava. Što se tiče moje nikad objavljene knjige... Da upravu si. Voljela sam pisati i na papir prenositi sve svoje emocije, misli i razmišljanja. Pored svih svakodnevnih aktivnosti i navika koje sam praktikovala, pisanje je bila također jedna od njih. Neprocjenjiv je osjećaj prenijeti misao na papir, srcem i dušom. Lijepo se osjećam kada nekad pročitam po neko svoje 'djelo' i vratim se u cipele djevojčice koja je svoj život spakovala među dvije korice A4 formata. Sada kada pomislim na tu svoju 'neobjavljenu' knjigu, nekad mi se probudi osjećaj dragosti što je tako. Kako god to bilo shvaćeno, na taj način sam zadržala tu djevojčicu i njeno poimanje života duboko u sebi, i podsjeća me na to koliko vrijeme zapravo vrijedi. Jeste nedodirljivo ali itekako vidljivo i ostavlja trag za sobom. Meni je taj trag svaka moja poezija i priča. 

3. Šta za tebe predstavlja mladost i život, općenito?

Mladost za mene predstavlja drugu fazu odgoja i odrastanja čovjeka. Spremanje za mnogo veće stvari u životu nego što je do tada imao. Nekako se čovjek u mladosti sprema za sve ono što ga čeka poslije nje. Svakako da mladost predstavlja i najljepši dio života kada čovjek uz učenje, zabavu, prijatelje, ljubav, izazove, promjene, nastoji da obezbijedi sebi sigurno tlo za budućnost. Uči da pada, da ustane i da nastavi naprijed ma koliko god se stepenica vratio unazad. Mladost je za mene najljepši period života za učenje, stvaranje, kreiranje novih stvari i djela po kojima će ga drugi pamtiti. Jer čovjek ne može učiniti ništa protiv toga što stari, ali se mora svim silama boriti da ne zastari. A to mlad čovjek sebi može obezbijediti u svojoj mladosti. A život, njega čine sitnice. 

Sve ono što se slučajno dešava, što je potpuno nepredvidivo. Nekako život možemo posmatrati kao 'timeline' gdje možemo poredati sva dešavanja koja su se zbila u našem životu i naše planove o sreći koje imamo i zacrtamo u glavi. A onda shvatimo da je stvarni život takav da nije sastavljen od tih planova o sreći već o svemu što se protivi tim planovima i namjerama. Život je jedna, jedina prilika koja nam se pruža baš u tom životu. Kada kažem život je jedan, onda mislim da se baš kao takav jedan i jedinstven treba iskoristiti na najbolji mogući način. To je da pomognemo nekome, da radimo na svojoj budućnosti, gradimo sebe kao osobu, poštujemo svoje roditelje, prijatelje i ljude oko sebe.

4. Otkuda ta energija i optimizam? Šta te motiviše svakodnevno?

To je pitanje sa kojim se svakodnevno susrećem. Moj odgovor je vrlo jednostavan: život i ljudi. Recept sa dva čarobna sastojka koja meni daju energiju i bude optimizam. Sama pomisao da svoj život sama gradim, svojim trudom, radom, mislima i svakako svojim uticajem na druge, u meni budi želju za borbom. Borbom sa samom sobom da uvijek težim ka boljem. Da budem bolja osoba, bolji prijatelj, kćerka, student, aktivista, volonter, u svemu što radim bolja od jučerašnje sebe. Optimistična sam jer vjerujem u dobro u ljudima i u to da se sve u životu dešava sa razlogom. Da je jednostavno svaka prepreka tu da nas ojača i nauči da cijenimo prave vrijednosti i prave ljude. A upravo sve ovo što sam navela me i motiviše. 

Sve ono što me motiviše daje mi energiju, nadu, optimizam. Moja svakodnevna motivacija je moja porodica. Sama pomisao na njih. Motivaciju pronalazim u svemu. Svemu što radim, u ljudima koje sretnem, kojima sam okružena, u običnim svakodnevnim stvarima. Nije motivaciju teško pronaći, želja je bitna. Kada čovjek ima želju onda ima i cilj. U želji da ostvari svoj cilj već ima motivaciju. Kada se osvrnem na sve ovo shvatam koliko je bitno biti zahvalan za to što smo, gdje smo i s kim smo. Jer sve to nas čini čovjekom i motiviše iz dana u dan. Motivacija mi je da u masi ljudi prije svega budem čovjek pa tek onda da budem ono što želim. 

5. Navedi nam nekoliko projekata u kojima si učestvovala, ili još uvijek učestvuješ, na koje si posebno ponosna!

Učestvovala sam u mnogo njih ali ću izdvojiti nekoliko koji su ostavili izuzetno jak utisak na mene i moje napredovanje. Prije svega moram izdvojiti svoj angažman u organizaciji za djecu i mlade "Osmijeh za Osmijeh" koja je jedna izuzetna priča koja od djece i mladih gradi prave ljude. Učešće u projektu "Odmor od rata-Izgradnja mira". Ovaj projekat je okupljao mlade iz BiH, Srbije i Hrvatske. Ono što je još bitnije jeste da ti ljudi i dan danas rade, funkcionišu zajedno i druže se i to sve uz pomoć ovog projekta koji je prerastao u Youth United in Peace, čiji sam također učesnik. Bila sam dijelom projekta Model International Criminal Court Western Balkans (MICC WeB-simulacija rada Međunarodnog krivičnog suda) koji je također obogatio moj krug poznanika te proširio moje znanje. Također, moram spomenuti i projekat "Let's Do It- Očistimo zemlju za jedan dan" Udruženja Građana Multi. Naredni je projekat čiji sam trenutni učesnik - "RAISE - Raising the Advantages of Youth through Innovation and Social Entrepreneurship" podržan od strane Erasmus + programa a pod koordinacijom organizacije Beyond Barriers iz Albanije. U ovom projektu učestvuju Srbija, Hrvatska, Makedonija, Rumunija, Grčka, Kosovo te Albanija. Uz pomoć ovog projekta sada sam i certificirani trener na polju poduzetništva i društvenih inovacija. Trenutno sam i članica tima trenera za srednjoškolce širom BiH u Mreži Savjeta/Vijeća Učenika BiH. Također trenutno radim u projektu "Mini škola neformalne edukacije" Fondacije "Izvor nade" kao trener za srednjoškolce. 

6. Koji su tvoji konkretni planovi za budućnost?

Prioritet mi je da naredne godine završim dodiplomski studij Međunarodnih odnosa i Europskih studija. Nakon toga imam u planu upisati drugi ciklus studija-master, ali još uvijek nisam sigurna da li bi to bilo na istom Univerzitetu ili možda usavršavanje negdje van naše BiH. Svakako da mi je u planu da putujem i proširujem svoja poznanstva te u narednom periodu da realizujem svoje projekte-ideje koje imam. Ostali planovi su nepredvidivi, ali kao što bi Meša Selimović rekao, sami stvaramo svoju zajednicu, svoj mali kosmos, tako da svakako da u budućnosti planiram da se ostvarim na polju biznisa, tačnije da možda osnujem porodični biznis. Ostaje još naporan rad i trud kako bi se ovi ciljevi ostvarili.

7. Tvoj pogled na današnje stanje mladih! Šta bi poručila mladima danas?

Smatram da naša država ima jako puno mladih ljudi koji su aktivni, kompetentni na različitim poljima djelovanja, u različitim strukama i oblastima te da su oni neprocjenjivi resurs ove države. Pasivnosti svakako da ima, ali kada pogledamo i sve ostale uslove u kojima se nalazimo, možemo smatrati donekle razumnim. No, ne smijemo zaoboraviti da se također prilike nalaze svuda oko nas i da mladi na razne načine mogu pokrenuti sebe da budu aktivni, ili da rade. Potrebno je ojačati naše obrazovanje koje ne stvara dovoljno kompetentne kadrove koji bi mogli zadovoljiti radne pozicije. Zbog toga i imamo veliki broj mladih koji odlaze iz ove zemlje jer traže bolju budućnost. Svako želi bolje sutra. Mladima želim da poručim da je sasvim uredu ukoliko nešto ne znaju, ali nije uredu ako ne pokušaju da to promijene. Potrebno je da budemo promjena sami sebi, a onda možemo mijenjati svijet. Budite najbolja verzija sebe i najbolji primjer ljudima oko vas. A shvatite da se uspjeh ne mjeri samo onim što ste postigli u životu već i koliko ste inspirisali druge da nešto urade.

8. Hvala ti za intervju!

Draga Belma, bilo mi je zadovoljstvo pisati za tvoj inspirativni blog.