BELLSPIRATION CLUB - Ahmed Osmanović, BiH: Roman pišem više od godinu dana! (Part 3/4)

-

1) U jednom od prethodnih intervjua si spomenuo da studiraš elektrotehnički fakultet i da je neuobičajeno za ljude iz IT svijeta da se gaje ljubav prema pisanju, ili umjetnosti generalno. Šta misliš zašto je to tako? I da li je to samo predrasuda ili si ti ipak izuzetak iz tog pravila?

Ako je u pitanju predrasuda, apsolutno ne bi trebala biti. Ranije u prošlosti, učenjaci su nastojali biti svestrani. Leonardo da Vinci nije bio samo slikar, niti je Ibn Sina bio samo ljekar. Štaviše, bili su izvrsni u drugim sferama kao što je astrologija, fizika, teologija, poezija i slično. Stoga, smatram da ako čovjek pored glavnog zanimanja gaji ljubav prema još nečemu, ima potpuno pravo da radi na tome i da pritom bude siguran da može biti dobar.

Ne znam koliko je u redu reći za sebe da sam izuzetak. Istina je da ja baš uživam u pisanju, pored toga što volim IT, ali zašto bi bilo koga sputavalo da radi više stvari koje voli? Ukoliko osjetimo da bismo u još nečemu mogli ostaviti trag, bilo da je riječ o umjetnosti ili nečemu drugome, treba dati priliku prvenstveno sebi.  

Ipak, priznat ću da smatram da jedan dio krivice nosi i sistem školovanja. Studirajući, mnogi i nesvjesno zapostave ono što dodatno vole. Dat ću primjer; većina studenata obično se prestane baviti sportom nakon što upiše fakultet. Ne kažem da je to glavni razlog, ali mnogi će reći da se jednostavno ne mogu posvetiti i jednom i drugom. Istina je i da ima izuzetaka. Iz svog iskustva znam koliko se zahtjeva od studenata i vrijeme posvećeno fakultetu čovjeku često ne dopušta da se bavi drugim zanimanjem. Obaveza je previše, a kada smo prinuđeni ploviti u njima, sve manje pronalazimo vremena za druge stvari. Volio bih da se to promijeni, iskreno. 

2) Rekao si da je uspjeh za tebe lično ostvarenje koje će donijeti unutrašnji mir i sreću. Šta je za tebe to lično ostvarenje?

Zamišljam Ahmeda iz budućnosti kao osobu koja iza sebe ima već ispunjene ciljeve, ali i zacrtane nove. Ipak, važno je okrenuti se za svojim životom i imati o čemu pričati s ponosom. Kao što kaže pjesma Dine Merlina „Mi smo putnici, kud nas vodi ova cesta nikad saznat nećemo.“ ja imam na umu da je život prolazan. Ne želim da moj put bude takav da nisam uživao u njemu koliko god sam mogao.

Za mene je lično ostvarenje kad čovjek sebi pruži priliku da radi ono što voli i ono u čemu istinski želi da uspije. Ono se odnosi na uspjeh svega onog što smo sami sebi rekli da bismo voljeli uraditi i na kraju, uradili. Naravno da su krajnji rezultati medalje tim postignućima, ali to i ne mora da bude tako. Kažem to, jer ima ostvarenih i uspješnih ljudi, ali ipak nisu zadovoljni. Nisu ostvarili taj unutrašnji mir niti sreću. Baš zbog toga smatram da je važno obratiti pažnju koliko si zapravo sretan na tom putu do ostvarenja.

3) Za sve druge mlade pisce koji se još uvijek ne usuđuju objaviti svoja djela, imaš li neke savjete kako da prebrode taj strah i izađu iz zone komfora?

U više navrata se desilo, ako bih nekom saopštio da pišem roman, ta osoba kaže da je i ona nekad ranije pisala i da voli pisati. Međutim, odavno već ne piše ili krije svoja djela od svih, a razlog za to je nejasan. Moguće je da ima i straha, ali što se tog tiče, mislim da je najvažnije cijeniti svoj trud i svoje vrijeme.

Roman koji ja planiram objaviti pišem više od godinu dana i itekako sam svjestan koliko sam vremena i napora uložio u njega. Poštujem to što dajem od sebe i poštujem sebe. Imajući to na umu, prebrodio sam strah i ne želim da se bojim objaviti ili podijeliti svoja djela. Naravno, uvijek je dobro biti realan prema sebi i prije nego što razmišljamo o objavi, treba čuti mišljenja drugih ljudi. Ja lično, za svoja djela uvijek želim i savjete i kritike jer to me može učiniti samo boljim. Tim rečeno, siguran sam svi mi mladi pisci moramo vjerovati više u sebe ali prije svega moramo biti iskreni prema sebi. Uostalom, ko vam može bilo šta zamjeriti jer “pišete”?  

4) Pisanje je proces prepravljanja, editovanja… Kako znaš kada je tvoje djelo spremno i konačno gotovo?

Naslućujem kratak odgovor na ovo pitanje. Ni sam još uvijek ne znam jer trenutno prolazim kroz baš mnogo prepravljanja, mijenjanja sadržaja, editovanja. Nadam se da ću jednostavno osjetiti kada dođe taj trenutak, mada, ukoliko neko iskusan čita ovaj tekst, volio bih znati šta oni imaju reći po ovom pitanju.

Primjedbe

Objavi komentar

Feel free to share your opinion on the article above - we love your comments :)