ARNELA ISLAMOVIĆ: Ono što moj um zamisli, pretvorim u djelo. Istinski uživam u toj ulozi.

UREDNICA:Belma Skopljaković

O tebi: 

Zovem se Arnela Islamović. Imam osamnaest godina, živim u Lukavcu gdje sam završila srednju Ekonomsko-hemijsku školu.  

Opiši nam ukratko kako je počeo "Magic brows by Arcie" posao! Da li si zadovoljna i čime posebno u vezi s njim?

Magija zlatih ruku je počela, kao i sve najljepše, sasvim spontano i nepredvidivo. Jedna poznanica me upitala da li bih joj uredila obrvice, na što sam reagovala izrazito skeptično iz straha da nešto ne pokvarim. Pitala sam se zašto je baš mene izabrala,a ona mi je rekla da mi vjeruje. To je predstavljalo prvu stepenicu, ali tada to nisam mogla ni pomisliti. Poslije nje su došle njene prijateljice i uz pomoć reklame „Arapski telefon“, taj hobi me uzeo pod svoje. Nisam mogla ni sanjati da će dosegnuti današnje razine.  Obrve su mi od malena

predstavljale okvir na svakoj dami, a različite oblike bih dugo proučavala te prilagođavala licima. Ja sam izrazito zahvalna i zadovoljna na progresivnom razvoju moje poduzetnične ideje,te mogućnosti da kroz talenat ispunim želje klijenata. Izdvojila bih činjenicu da  kilometri ne predstavljaju barijeru i da mi klijenti dolaze iz raznih gradova . Satisfakciju mi predstavlja količina i iskrenost zagrljaja koje dobijem usljed njihovog pogleda u ogledalo  na krajnji ishod. Na projektu u Portugalu sam slušala o poduzetništvu, bila posmatrač istog, a sad se susrećem sa onim o čemu su  nam prezentovali. Ono što moj um zamisli, pretvorim u djelo. Istinski uživam u toj ulozi.

 Tvoji stavovi o obrazovanju i odabiru profesije za mlade?

Za mene obrazovanje predstavlja formiranje ličnosti na konkretan način. Osoba koja uči kako da primjećuje, stvara i mijenja život i svijet oko sebe koristi obrazovanje kao oružje. Nisam pobornik prekomjernog učenja nakon kojeg će se dobiti željena ocjena, te će sve naučeno biti zaboravljeno nakon mjesec dana. To znači da nije urađeno na adekvatan način, jer mi moramo  učiti za ono "sutra" koje nas iza kutka iščekuje.  Priznajem samo "vidljivo" obrazovanje  koje teoriju pretvara u praksu, kao jedino relevantno.  Obrazovne institucije služe da nam šire vidike, a ne sužavaju. Tu bi trebali da zastupamo stavove,  kritička razmišljanja, aktuelne teme, te budemo edukovani kako bi  potom bili oni koji  edukuju generacije koje dolaze poslije nas ostavljajući im plodno tlo.

Odabir profesije je jedan od najtežih životnih zadataka, jer biramo putanju kojom bi se vodili. Smatram da je ključ u odluci da težimo da budemo najbolji u našim izborima, a nikako prosječni.  Svaka profesija posjeduje prednosti i mane, a kako odaberemo pravac naših  percepcija, tako ćemo i ugledati rast i razvoj ili smanjenje i opadanje. Naše želje katkad nisu u skladu sa potrebama na tržištu, ali bitno je da se ono konstantno mijenja, te da je važno da budemo  proaktivni, kompetentni, orginalni i spremni onda kad naše profesije budu među najtraženijima.

Tvoji najveći dosadašnji izazovi i uspjesi u životu?

Izazov za mene predstavlja konstantnu težnju da pronađem balans između misli i djela, te onog što želim i moram.  Zakon privlačenja me uči kako ostvariti željene rezultate uz najefikasnije oružje koje je skriveno u našoj glavi. Kao što vrtlar vrijedno obrađuje svoj vrt, čisteći korov i uzgajajući plodove nužne za zdrav način života, tako i čovjek može urediti vrt vlastitih misli, izbacivši one nepotrebne, a stvoriti  cvijeće od kvalitetnih, jedinstvenih i ispravnih.

Uspjehe ne posmatram pojedinačno, nego kao cjelinu uklesanu u mojih deset prstiju. Uspjeh mi ne predstavlja sve do sada postignutno, već kakvom me osobom danas učinilo. I na koncu, moj uspjeh je zbir svih uspjeha drugih ljudi kojima sam činila određeni  faktor na putu do ostvarivanja njihovih ciljeva, u vidu lijepe riječi, sugestije, motivacije, ordenja i bodrenja.  Kostim pobjede preferiram  najčešće da nosim, te da se vijori snagom postojanja, ali porazi su mi jednako bitan faktor iz kojih biram da naučim i budem korektan vlastiti učitelj i učenik.

Šta bi izdvojila kao nešto na šta si posebno ponosna u vezi svog ličnog razvoja i u čemu nalaziš inspiraciju za hrabro koračanje naprijed?

Ponosna sam na vlastitu fleksibilnost i prilagodljivost u nepredvidivim situacijama. Inspiraciju pronalazim u svemu što me okružuje, ali i u samoj pomisli da sam imala priliku da živim.

 Inspiracija mi je porodica koja me naučila da se borim, (katkad uzaludno sa vjetrenjačama). Koračam naprijed jer kad se osvrnem ugledam nasmijanu mamu, s nekom borom više nego prošli put, kako mi stisnutom pesnicom drži fige.

 Inspiracija mi je jedna Aleksandra,  Sanja , Jelena i  Nina, koje s pravom nose zasluge za sve ono što sam ja danas.

Snovi i konkretni planovi za budućnost?

Ja živim svoje snove.  Moje želje su da nastavim školovanje u nekoj od  inostranih zemalja ili da pokrenem vlastiti biznis te na taj način pružim još nekolicini zaposlenje.  Koordinisanje grupom me motiviše, jer koliko skup vrijednih, ažurnih i predanih ljudi može da postigne, to je magično.  U međuvremenu bih voljela da posjetim  zemlje koje se nalaze na vrhu moje liste,što bi mi omogućilo da upoznam razne kulture, nacije, religije i običaje. Putovanja  me duhovno ispunjavaju jer na taj način pronalazim smisao,  a željela bih da nikad ne budem vezana za jedno mjesto u kojem bih stagnirala. Ja biram da volim, istražujem  i uživam u svakodnevnim sitnicama koje ni ne primijetimo u letu za onim krupnijim, prolaznim i lako pokvarljivim.

Tvoj pogled na život općenito i posebno današnje stanje mladih? Imaš li poruku za njih?

Život je najdragocjeniji poklon koji sam ikada mogla dobiti. Na tomu ću vjećno biti zahvalna nebesima, a u vidu ovozemaljskih djela ću pružati zauzvrat koliko budem umjela. 

Mladima bih poručila da prate svoje srce i hrabro koračaju ka prilikima. Da ne padnu kad naiđu na krivudave puteve, ali  i ako padnu, da ih to ne obeshrabri nego da dostojno nastave kao da to nije ništa strašno. Jer uistinu i nije. Nije važan materijal  obuće kojim gazimo nego koliko koraka i staza pređemo.. Katkad cipele i neće biti tako udobne, a ponekad da bi ostvarili željeno moramo visoko poletjetiti i u daljine odletjeti. I zaboraviti kakav je ukus maminog neprikosnovenog bureka i slasnih hurmašica. Kad ugledamo svjetlost na kraju, sva uložena energija, požrtvovanost, trud, znoj, suze i ožiljci... sve se tada isplati. Najbolje stvari se dešavaju onima koji ne odustaju.  Mi smo sebi najvjerodostojniji predstavnici i kreatori života.