Slobodanka Bobana Dabović Đurić: Jedna od mojih najvećih želja je da svjetlost pretvorim u zvučni talas!

1. Zdravo Bobana, kako si u ovo vrijeme pandemije? Za početak, iako si vrlo poznata u svojoj zemlji, možeš li se predstaviti čitaocima Bellspiration bloga koji dolaze iz ostatka regiona, ali i čitavog svijeta - da te svi upoznamo?

Kompozitorka klasične i filmske muzike koja je oduvijek vjerovala  u ono što je čovječanstvu nevidljivo i neopipljivo. Jedna od njenih najvećih želja je da svjetlost pretvori u zvučni talas. U životu se vodi sledećim: “Ko tebe kamenom, ti njega ‘lebom” i “Sve što vidimo je sijenka onoga što ne vidimo.” 

2. Ti si jedna od najmlađih crnogorskih kompozitorki! Da li se sjećaš trenutka kada si shvatila da je muzika nešto čime želiš da se baviš? 

Oduvijek sam znala da će umjetnost  biti moj poziv. Još kao dijete sam pokazivala sklonost ka kreativnosti, voljela sam da slikam i sebi pravim kostime za maskenbal. Ipak, na kraju sam se najviše pronašla u kompoziciji tj. stvaranju muzičkih djela. 

3. Možeš li podijeliti s nama kakva magija se dešava u umjetniku kada stvara muziku?

U glavi mi odjekuje Božanstvo, ono nadrealno što čovječanstvu još uvijek nije vidljivo ni opipljivo. Vremenom sam počela da osluškujem zvukove planeta, zvijezda, pa i cijelih galaksija. Čujem ih stalno i živim sa time svakog trena. Osjećam ogroman teret zbog multidimenzionalne muzike, koja  prosto mora biti ispoljena. U pitanju je komunikacija naše duše i onostranog. Ponekad sanjam, a ponekad je to java. Muzika je svuda oko nas, pa čak i u samoj tišini. Ona posjeduje unutrašnju vrijednost koja mora svoj izraz naći vani.  

4. Ti, također, komponuješ muziku za filmove. Da li bi podijelila s nama neke najdraže projekte u kojima si učestvovala kada je filmski svijet u pitanju?

Filmska muzika veoma snažno djeluje na svijest i osjećanja publike. Njena primarna uloga je funkcionalna, zato što je film kao umjetničko djelo rezultat kolektivnog umjetničkog i zanatskog rada, kao i njihovog harmoničnog usklađivanja. Dakle, kod filmske muzike se prvenstveno cijeni njena estetska vrijednost. Kao takva, treba da bude neprimjetna i neupadljiva za običnog gledaoca, da djeluje kao sastavni dio slike. Stil komponovanja svakako zavisi od toga kakve emocije režiser želi da izazove kod publike čiji slikoviti prikaz se postiže kombinacijom različitih instrumenata, načinom aranžiranja i orkestracije, kao i odabirom odgovarajućeg žanra muzike. Do sad, svaki projekat je za mene bio podjednako inspirativan.

5. Gdje nalaziš inspiraciju za svoje stvaranje?

Mogu reći da je folklorna tematika u mom dosadašnjem opusu jako dominantna, jer smartam da Crna Gora posjeduje neiscrpno muzičko bogatstvo. Takođe, česta je pojava moje inspiracije slikama velikih umjetnika gdje se može osjetiti jaka interakcija vizuelnog i slušnog. Duboko sam religiozna osoba i u posljednje vrijeme se trudim ostvariti vezu sa univerzumom kroz umjetnički proces, u kojem sam razvila veliki broj muzičkih simbola kako bih izrazila svoje ideale. To se može nazrijeti u muzici za multimedijalnu izložbu “Elementali”, djelu za glas, violinu i violončelo “Ples letećih sfera” i u simfonijskom djelu “Eho božanstva” na kojem radim već neko vrijeme.

6. Svako stvaranje zahtijeva dosta izmjena, prepravljanja… kako znaš kad je tvoja kompozicija spremna - da je to ta finalna verzija? 

Kompozicija je kompleksna. Jako je teško uskladiti sve muzičke komponente, posebno kada je u pitanju orkestarsko djelo ili čak opera u kojoj se javlja libreto. Stvaranje jednog djela iziskuje jako puno izmjena i čar je u tome što nikada nije završeno do kraja. Uvijek Vam mogu pasti nove ideje na pamet koje će ga  znatno unaprijediti (dopuniti). 

7. Kao neko ko je vrlo inspirativan, imaš li neku takvu poruku za sve mlade ljude svijeta, ali posebno našeg regiona? Šta bi im poručila?

“Ne da budemo važni i slavni, već da budemo dorasli vremenu u kome smo i mjestu na kome smo” - patrijarh Pavle.

8. Hvala ti od srca za ovaj intervju! I želim ti mnogo sreće u životu!

Hvala, i Vama, takođe!