BELLSPIRATION CLUB - IVANA ŠĆEPANOVIĆ: Dosta toga se promijenilo u Saudijskoj Arabiji u zadnjih 5 godina otkako sam ovdje (Part 3/4)
1) Ivana, ti si sada
u Saudijskoj Arabiji. Možeš li nam približiti život tu gdje si sad u odnosu na
naš balkanski?
Dosta toga se promijenilo u Saudijskoj Arabiji u zadnjih 5 godina otkako sam ovdje. Od jedne poprilično zatvorene zemlje do zemlje koja je otvorila
vrata turistima i novim stvarima. Stvari koje gledamo na TV-u i slušamo uopće
nisu istinite. Kad sam otišla, iskreno, sam išla u nekom strahu zbog toga
kako je bila predstavljena u medijima. Očekivala sam da ću morati puno toga da
se odreknem. Ali kada sam došla, vidjela sam da su mediji i novinski članci samo
prazna priča. Upoznala sam divne ljude velikog srca koji drže do svoje kulture
i tradicije. U današnje vrijeme kad svi gubimo svoju kulturu i tradiciju, oni su
uspjeli sačuvati svoju i neka su. Njihova kultura, običaji, hrana... sve im je
mistično. Abaje odjeća koje nose Sudijske žene je nešto najudobnije što sam
ikad nosila i nosim. I najlakše se srediti sa Abajom možeš pidžamu ispod
nositi, a abaju obučeš i tip-top si.
2) Da li je tebi bilo
teško naviknuti se na taj novi način života? Šta te se najviše dojmilo kada si
tek došla u Saudijsku Arabiju?
Na početku mi je bilo teško, iskreno, ali s vremenom sve
dođe na svoje. Shvatiš da rasteš i da svijet nije ono što sto si ti mislio i
kakve si granice sebi postavio. Vidiš kako si mali bio i kako zvijezda ima više
nego što ih možeš izbrojati. Rasteš i širiš svoje vidike. Vidiš kako nekad
moraš napustiti dijelove sebe da bi primio nešto novo. I to je u redu. Jer rast
nikada nije lagan. Ali kad shvatiš da kad izrasteš i vidiš svijet drugim
očima, shvatiš da je ovaj svijet pun šarenila i boja. I kad dadnes, dobiješ dvaput više. Životu se moraš prepustiti. Kad bace kamenje na tebe, tvoje je
hoćeš li ti sagraditi tvrđavu ili most. Ja sam uvijek za most. Sagradi most i
dozvoli strahovima da pređu, a ne tvrđavu koja će te zatvoriti sa svime što te
muči. Ja vjerujem da se sve slaže onako kako treba i da strah i svaku emociju
treba osjetiti, shvatiti da je tu i doživjeti je,a onda je pustiti...
3) Možeš li
podijeliti s nama savjete za sve one koji planiraju otisnuti se u nepoznato,
daleko od kuće, kako se nositi sa nostalgijom i kakav mindset imati kako bi
uživali u tom iskustvu života u stranim zemljama?
I nepoznato koliko god strašno bilo. Put u nepoznato su
najbolje avanture, nikada ne znaš gdje će te put odvesti, sve je do tebe. Sve
treba znati cijeniti i gledati da je blagoslov i kad tako gledaš, sve bude
lakše. Nostalgije uvijek ima i zna biti teško, pogotovo kad imaš loš dan, poželiš da si kući da vidiš poznato lice i da imaš nekog, pa i nek šuti cijelo vrijeme, ali samo da je s tobom. Bude toga pogotovo na početku. Preispituješ sebe, i da li
je to bila prava odluka. Kad si daleko uvijek se preispituješ. Kada dođes kući
i vidiš nove bore na dragim ljudima i sijede kose i tada te pitanja muče.
Nostalgija me je naučila da se lako boriti sa drugima, a samim sobom najteže.
Ali kako vrijeme prolazi naučiš vjerovati sebi i svojim odlukama i znaš da
uvijek imaš korijenje gdje se možeš vratiti i gdje te čeka topao dom i krila da
poletiš i sletiš isto. U biti, vjerovanje u sebe daje ti snagu da preživiš nostalgiju... Vjeruj mi bude bolje i shvatiš da si tu tačno gdje i trebaš da
budeš i da tvoj život ide baš onako kako ti zeliž jer si ga ti odabrao čak i
kad si se plašio, i na kraju uvijek bude dobro, a ako nije dobro onda nije kraj...
Primjedbe
Objavi komentar
Feel free to share your opinion on the article above - we love your comments :)